srijeda, 23.11.2005.

Susreti i očekivanja (ili da napišem "internetski susreti"?)

Često smo na netu, zar ne? Mnogi od nas. Mi nešto stariji (a duhom mladi) usamljenici smo gotovo osuđeni na sklapanja poznanstava preko interneta jer se mnogi od nas više ne mogu pronaći u zajedničkim temama s puno mlađima od sebe a izlascima ne možemo sresti previše ljudi svojih godina. Ta potreba za internetskom socijalizacijom je još naglašenija ako radimo takav posao u kojem ne upoznajemo nove ljude.

Radim sam, zatvoren u četiri zida. I tako provedem veći dio svog radnog vremena. Iz RL (za one koji možda još uvijek ne znaju RL znači "real life" iliti stvarni život) imam još jednog preostalog prijatelja uvijek dostupnog za popiti kavu u gradu. On je također popriličan usamljenik, tako da se krug mojih poznanstava jako rijetko širi.

Zato sam često ovdje. Putem interneta upoznao sam mnoge ljude (većinom ženskog spola). Tri veze započeo sam na netu. I popio još mali milijun kavica, stekao tu još dvije-tri bliske frendice, imao nekoliko "vrućih" susreta…

Najmanji je problem kad se dvoje nađu nakon izrazito prijateljskog dužeg tipkanja. Ali, ako od toga očekujemo neku ljubavnu vezu ili samo susret zbog seksa, stvari se bitno mijenjaju.

Bez obzira da li od susreta očekivali samo seks ili više od njega, "procedura" je uglavnom uvijek ista. Malo tipkanja da se bar malo pokušamo upoznati u razmišljanjima, razmjena fotki, ocjena "želim se susresti s njom/njim", dogovor, razmjena brojeva mobitela, susret…
Najmjerodavniji prilikom takvog upoznavanja je INSTINKT. I vlastite namjere, želje, potrebe...
Takvi susreti traže prije svega dovoljno tipkanja da se ljudi upoznaju u razmišljanju i stavovima. Može i tu na brzinu doći do susreta, ali zašto ne iskoristiti prednosti ove komunikacije da bi malo istražili karakter i stavove druge strane? Tada je manja mogućnost iznenađenja u stilu "O, fak… Ona je primitivni nacionalist, ne bih nikad mogao s njom…"… Iz te komunikacije bi nam već trebalo biti jasno što možemo očekivati od druge strane.

Situacija br 1: Recimo da nam se ona/on jako sviđa kao osoba. I da fotkom nismo bili razočarani. Dolazimo na susret, nalazimo se na dogovorenom mjestu, ušminkani, mirisni i s osmijehom od uha do uha. Uvijek nastojim unijeti dovoljno šale u taj susret, u kombinaciji s ozbiljnim razgovorima… Želim UPOZNATI. Poželjno je ostati dovoljno čvrsto nogama na zemlji ali osjetiti naklonost. Oslušnuti drugu stranu. Možda je njeno oduševljenje manje ili veće od moga.
Uključiti INSTINKT.

Na kraju susreta… Pusa? Poželjno, ako ju obje strane žele. Iako malo počinjem zazirati od toga. Možda bi bilo bolje doći doma i posložiti dojmove prije no što kemiji damo oduška. Ali je pusa ipak ono što se poželi. Jebiga. Krvavi smo ispod kože.
Ako mi se osoba stvarno sviđa, na seks tu ni ne pomišljam. Jer ako želim s njom ostvariti nešto vrijednije za seks će biti vremena. NE BIH tada htio napraviti pogrešan potez i pokvariti dobar feeling.
I ono što je jako važno: ona ne smije tu prvu večer navlačiti prema seksu. Zašto? Odrasli smo, smijemo se poželjeti? Da, ali… Sorry, srećo, ne poznaješ me dovoljno. Večeras još ne znaš ni da li si zaljubljena, isto tako moraš doći doma i srediti dojmove. Ako ćeš me prvu večer pozvati doma na cugu, tada ti ne razmišljaš o tome da li ćeš možda time ostvariti nepovoljan dojam. Tada ne strahuješ od toga da ćeš možda učiniti pogrešan korak. Tada ti nisam važan. I mogao bih biti bilo tko. A ja nisam bilo tko.

I onda, ono pravo počinje tek sutra. SMS-om. Simpatije, potvrda privlačnosti, želja da do drugog susreta dođe što prije.

Situacija broj 2: Ona mi nije dovoljno zanimljiva, ali se užasno "kači" za mene… Zalijetanje, manjak samopoštovanja, želi si naći nekoga po svaku cijenu… Mogu ju odbiti još u tipkanju, mogu ipak otići i uvjeriti se osobno i pozdravit ju i bez puse, bez želje za novim susretom… Mogu li poželjeti jednokratno maženje? Zašto da ne. Ako je dovoljno poželjna. Ne mora biti najzanimljivija osoba na svijetu da bi se s njom mogao ostvariti seks. Tada se trudim navući ju taktikom, bez laži jer laži mrzim. Jednostavno, pustim joj da se navuče na svoja neutemeljena očekivanja. I sve manje zbog toga mogu imati grižnje savjesti.
Ima puno cura koje misle da će seksom prvu večer doći do veze ili čak do braka. Valjda to smatraju najpoželjnijom kvalitetom. One su žrtva ovih vremena i filozofije "o kokošima i svinjama". One su same povjerovale u onu "žena služi za ispeć pitu i grijat kitu".
I ako već vjeruju u to, ne treba ih iznevjerit. Jer bit ćeš im kriv ako ih sutra ne budeš htio bez obzira na to jeste li se poseksali ili ne.

Ne može me fascinirati žena bez samopoštovanja.