srijeda, 01.02.2006.
Mala škola roditeljstva
Jedan grad ovih dana potresa priča o stricu koji je ubio nećaka narkomana zatečenog u razbojstvu u vlastitoj kući. Novine su ovih dana pune te priče.
Tragedija ili skoro pa očekivani kraj?
Da je T. (28) završio na taj način nikoga ne čudi. Da bi ga u provali mogao ubiti vlastiti stric, to je ravno fantastičnom filmskom scenariju.
F., otac ubijenog ima 20 kamiona. Time se bavi već godinama. Priče o načinu na koji je to stekao su različite, to sada nije ni važno. Sin T. je izmakao kontroli već u tinejdžerskoj dobi. Oca se je bojao strašno. Blizak odnos tu nije postojao. Tata nikad nije imao vremena za sina, imao je samo novac i tvrdu šaku. To nije bilo dovoljno jer malog T. između dviju kazni nitko nije usmjeravao.
Kada se zbog svoje nesigurnosti počeo okretati glupim postupcima i porocima to nitko nije primijetio. Kad su primjetili bilo je kasno. Prvo je počeo krasti od oca, zatim od susjeda. Uronio je u narkotike, tada je već morao krasti na sve strane.
Otac ga je poslao u komunu. Platio je to. Pa kad je već platio, oni će ga sigurno i izliječiti. Oni su stručni i dobili su novac za to. Upozoravali su oca da je komuna samo prva pomoć, da je ono što uslijedi poslije nje puno važnije. Ali on je bio prezaposlen da to shvati. Novac je jedina filozofija koju je priznavao.
Nedugo poslije komune T. se potpuno otuđio od obitelji. Priča se i da je istjeran iz kuće kad se ponovo vratio drogi. Kraj priče možete pročitati u novinama.
Tata i dalje ima puno kamiona. I kći koju je odgajala majka i za nju imala dovoljno vremena. Jer žensku djecu odgajaju majke, mušku očevi. Bar je to tako u svijetu oca F.
Pouke izvucite sami.
-17:29 -
Komentiraj ( 5 )
-
Print -
#
