četvrtak, 11.05.2006.

Feminizam u Rvatica

- pokret koji je pojeo samog sebe

Dvije sam stvari uočio zadnjih par godinica... Stagnaciju javnih istupa protiv droge i cijele spike o toj pojavi i slabu aktivnost feministica.

Sakoman se na mala vrata počeo opet pojavljivati, feministice se baš i ne čuju. Tu i tamo, tek da ih baš skroz ne zaboravimo.
Možda su uspjele? Možda sad imamo ravnopravnost spolova?

Aha. Malo sutra. Logičnije mi je objašnjenje da im je slab odjek njihovih nastojanja pokopao entuzijazam.
A što su si po mom mišljenju dobrim dijelom i same krive.

Nekoć mi je taj pokret bio jako odbojan (jer sam ga doživljavao upravo onako kako je on u ovoj državi i izgledao - kao agresivan istup slavohlepnih individua) , onda mi je prijateljica koja me i ovdje čita sve to približila i razjasnila. Feminizam je u svojoj srži zapravo borba za sve nas, za ukupnu demokratizaciju. Jer je bilo kakav pokret koji pomiče granice i probija barijere u sustavima i glavama dobrodošao svakom društvu, zvao se on feminizam, borba za prava homoseksualaca ili bilo kako drugačije.

Ali feminizam u Rvata je generalno zasr'o. Svi smo gledali javne istupe bahatih, egocentričnih i grozno jezičavih aktivistica koje su sve to shvatile kao borbu za vlastito eksponiranje u javnosti i borbu protiv muškog roda kao smrtnog neprijatelja.
Ono što je bilo uočljivo je strategija "udri po nasilniku i spasi jadnu zlostavljanu ženicu". Ne kažem da je to loše, naprotiv. Ali ono što je izostalo je djelovanje na svijest žene da se pokuša osloboditi patrijarhalnih stega u vlastitoj glavi. Ili je toga bilo u tek neznatnim crticama.
Feminizam u ovim krajevima nije ženu učio da želi biti ravnopravna, tek da se pobuni kad ju se bitno ugrozi. A svojim istupima pogrešne aktivistice navukle su na cijelu tu priču samo antipatije javnosti pa i većeg dijela ženske populacije.

Još mi je u sjećanju nastup jedne Riječanke u nekoj emisiji, mislim da je bila Latinica. Nastup jedne grozno egocentrične antipatične alapače čija riječ mora biti zadnja i koja ne dozvoljava sugovorniku pravo na mišljenje i iznošenje argumenata. Ona i njoj slične postigle su samo to da hrvatice i dalje životne suputnike traže širenjem nogu, dobrim kuhanjem i peglanjem.
Pozor: ne generaliziram. Samo govorim o raširenoj pojavi.

Muškarci će biti svinje sve dok su žene kokoši.

Ja ću i dalje biti veći feminist od dobrog dijela BaBa. Jer ne želim kokoši u svom životu.

No, moram priznati jedno: žene su sve obrazovanije. Ali je njihova želja za ravnopravnošću i dalje samo povlađivanje zacrtanom trendu prije nego li stvarno nastojanje.