subota, 21.10.2006.

Hit the road, Jack...

Dakle, idemo dalje. na malo drugačiji način. Kad se čaša prelije onda se nešto mijenja.
Znao sam da će mi zadnja veza biti prekretnica.

Izmoren, izmrcvaren, ne želim ništa drugo nego uživati bez opterećenja. Biti sebi važan. Ne dati više drugima da budu važniji, ne dati im da mi utječu na raspoloženje. Ne zanima me tko će u tome stradati, ali vjerojatno tek one koje si to dozvole.
A uvijek ih ima. Lijepe se na loše, na nedefinirano, "misteriozno"... Uvijek više nego na dobro. Kao mušice na svjetlost koja ih spaljuje.

Nije mi "osveta" cilj, to bi bilo glupo. Cilj je zabava i gušt.

Jedna se već javila. Zvala me na kavu. I iako joj je rečeno da sad duže vrijeme neću poželjeti ništa ozbiljno - zalijepila se. Baš poput mušice na svjetlost. Dobro ne postiže logičan efekt. Paradoks mi je to.
I uhvatim se kako razmišljam kako ću se osjećati ako ona ostane povrijeđena jer to ne želim... I nastojim odbaciti takva razmišljanja... Jer to može biti samo korisno. Ja dobijem što trebam, ona dobije još jednu lekciju poslije koje će možda naučiti raspoznavati što zaista vrijedi...

Glupo. Nikad ne nauče. Uvijek cvile za onima koji ih gaze.

Reče mi prijatelj kako kinezi imaju poslovicu koja kaže "Kad ideš k ženi, ponesi bič"... Malo mi je to glupo, podsjeća me na ono domaće šovinističko "Žene služe za tući i j****"... Ako iz toga izbacimo nasilje kao totalnu glupost i uhvatimo se simbolike, dolazimo do poante koja se vječno iznova potvrđuje u praksi.

Šokirala me je spoznaja kako ženama neka veza dobiva potrebnu važnost tek kad se "konzumira". Ja sam vezu uvijek smatrao važnom već kad me prvi put obraduje sms, kad razmišljam o njoj, kad se slažem u mnogo toga... Seksa tada još nije moralo biti. Isto kao što nije veza kad nekog puknem a nemam s njom što pričati.
No, hajde... Dat ćemo im što žele... Čaroliju, seks, patnju... Finu opremu kokošinjca.

Ovog časa još malo gorak, nadam se da ću ubrzo biti veseo. Svinjski zadovoljan. Ako i ne bude išlo, ne dam si drugačije. Neka me praksa okameni.

Želim da mi bude lijepo. I da mi nitko ne kvari raspoloženje.

Ovdje ćemo sad podvući crtu.
_________________________________________________

I ukopčat ću si opet opciju cool liste. Ako sam još tamo... Neka ovaj blog živi. Jer utkano je u njega već previše... Nek dolazi tko god hoće. I piše što god želi. Dok mu se to dozvoli, naravno.