utorak, 27.02.2007.

Građevine s tornjevima nisu Bog, Jahve, Alah niti Buddha

Počinih jednu grešku u prethodnom postu (iliti griješku, da se modernije izrazim)...

Spomenuta riječ "vjera" nije se odnosila na postojanje Boga, Alaha, Bude iliti Stvoritelja bez obzira kako ga mi zvali. Ponekad sam brz u izražavanju i ne razmišljam o tome koliko sam jasno misli pretočio u riječi na monitoru. Kontekst nije uvijek svima prepoznatljiv.

Vjerujem li u postojanje Boga? Ne znam. Često o tome razmišljam. Prije sam bio u stanju reći da NE VJERUJEM. Nauka mi je bila logičnija i nisam si nikako mogao razjasniti smisao postojanja npr. biologije i vjeronauka pod istim školskim krovom.

Sad... Otac više nije sa mnom i nekako mi je draža pomisao da je tu negdje u atmosferi, u zraku koji me okružuje od pomisli da je samo beživotno tijelo koje nestaje tamo negdje u zemlji ispod kamena.
Kad sam prije nekoliko mjeseci skoro poginuo na čas utonuvši u san na obilaznici oko svoga grada, bio sam pod dojmom toga još nekoliko dana. Iznenadila me ideja da je ta nevidljiva sila koja me je u posljednji čas trgnula iz sna bila zapravo njegova ruka. Nikad nisam bio praznovjeran niti vjernik, ali razmišljanja o tome nisam se mogao riješiti dugo poslije toga.

Recimo da je moja vjera u postojanje Boga nešto o čemu se propitujem iz dana u dan. Nedefinirana. Ne poričem ga niti ga potvrđujem. Utješno je čovjeku malenom ispod zvijezda pomisliti kako se netko tamo gore brine o njemu...

Ali vjera u smislu promicanja iste od strane ljudi kojima je ona životni poziv... O tome sam zapravo govorio.

Vjeruješ li u Boga, prijatelju? Nije li to dovoljno? Možeš li vjerovati u njega i doma? Da li više vjeruješ ako često ideš u crkvu, džamiju, sinagogu?

Jesi li veći vjernik ako daš novčani prilog u ruke svog svećenika, rabina, hodže? Ako Jeleni Brajši pozlatiš WC? Ako daš dijete u ruke vjeroučitelja-pedofila?

Prevarili su te, prijatelju. Jednako kako su varali tvoga djeda, tvoju babu i prababu. Varaju vas stoljećima.
U ime Boga klali su, ratovali, otimali, mučili, spaljivali na lomači... U ime Alaha zalijeću se avionima u nebodere.

Alah je veći od Boga. Bog je veći od Alaha. Buddha... On je malen i debeljuškast. I sav od zlata.
Ima tih bogova još nekoliko, svojataju ih ljudi. Obični ljudi kakav si i ti, prijatelju.

Izgovaraš molitve koje su napisali ljudi. Iste kao i svi oko tebe, uvijek iste... Ne osjećaš li se tada kao Zombi? Zašto se svome Bogu ne obratiš kao i svakom prijatelju? Zašto ne razgovaraš s njim kao i sa mnom?

Gdje je Bog kad mladi fanatični katolik digne ruku u "Sieg Heil!" i poviče "Srbe na vrbe"? Da li je srpski Bog manji od "našeg"? Ili je naš manji od njihovog?
Gdje je bio Bog kad su u njegovo ime pokretali ratove, spaljivali vještice, silom pokrštavali? Gdje je bio Alah kad su odsijecali ruke i rušili nebodere?
Da li im je slao znake podrške? Da li je tražio svoj dio?

Ako On i postoji, oni nisu njegove sluge. Oni su tu zato da ti zavuku ruku u džep tapšući te po ramenu dok ti misliš da si tog časa bliže Bogu i raju...
Oni su tu da bi ti ubili svaku samostalnu misao, zadržali te u pokornom stadu i cijedili te još stoljećima.

Oni su tu zato da nikad ne budeš slobodan i da nikad ne misliš. Jer ćeš onog časa kad postaneš samostalan biti prijetnja njihovim zaključanim škrinjicama i debelim guzicama i učiniti ih tako običnim ljudima sebi ravnima. Običnim ljudima koji su zgriješili pred istim tim Bogom kako ti nikad nećeš uspjeti zgriješiti...

Osvijesti se, čovječe. Krajnje je vrijeme za to.