utorak, 03.04.2007.

Ono o čemu muški ne pričaju

Pita mene tu par postova niže Sanja s puno aaa da me nije valjda napala impotencija... Sramota... Kao, ono, nije se nikad s tim srela...

Ne, nije me napala. Malo sam se s Ljubinkom neki dan dotaknuo te teme... Budući da imam vlastitog iskustva u toj problematici želim to podijeliti sa svekolikim pučanstvom, jel... Jerbo rijetki su oni koji su o tome spremni progovoriti.

Ja sam tako počeo "karijeru". Bila je ta jedna situacija u koju su me gurnuli tadašnji frendovi. Nije baš da sam htio, ali ona jest, a ja se (naravno) nisam smio povući da ne ispadne bruka. I zakazah.
Bruku, dakle, nisam izbjegao. Naravno da su svi znali. I NARAVNO... sjetio sam se toga i pri slijedećem pokušaju, što mi je (naravno) stvorilo nervozu... I opet nije išlo. Naravno.

Nije išlo dok nisam naišao na pravu osobu. S kojom sam zaista htio i koja je sve to ostavila u prošlosti.

IMPOTENCIJA uzrokovana psihom... Nazovimo ju radije "blokada", jer pravom impotencijom smatram samo onu PRAVU, dakle - fizičku...

Postoji mnogo tipova ljudi obzirom na opterećivanje glupostima... Oni BAŠ opterećeni, koji si sami stvore razne psihoze, pa oni kojima one povremeno izbiju (vjerojatno ovisno o tome u kakvoj su životnoj fazi), i na kraju - flegme, oni kojima je baš sve ravno. Ovi posljednji uglavnom nemaju takvih problema.

Sjetih se, indirektno vezano za temu, jednog video-clipa koji je kružio mobitelima u mojoj okolini. Tamo neki čobanin je malo sodomizirao neku domaću životinju, pjevajući neki svoj s brda narodnjak i smijući se kao (ili bez "kao") budala.
Pa mi pade na pamet... Da li bi takvi problemi i njega mučili? Ma neeee... Njemu samo daj. Svega. U se, na se i poda se. Stavio bi ga i u rupu u stijeni samo da je toplija i mekša. On se ničim ne opterećuje.
Sjetih se odmah i vica o kurvi, profesoru, studentu i kamiondžiji... Al da sad ne odlutam predaleko s teme...

Kad si čovjek uvrti u glavu tu nesigurnost, teško se toga riješiti. Imao problema prošli put, nije išlo... I onda se u sebi pita da li će se opet ponoviti to isto... I što je skloniji samoopterećivanju, to će se teže riješiti problema.
Mnogi su razlozi svega toga. Ponekad su u pitanju "međuljudski" odnosi u vezi, ono kad se igraju glupe i nezdrave igre "tko će koga" u zdrav mozak... Nezdravi, nategnuti svakodnevni odnosi ne pogoduju opuštanju.

I kad do tih problema dođe, tada dolazi do izražaja kvaliteta veze. Da li će se dvoje dovoljno opustiti, ostaviti presinge i psihoze iza sebe, ili će se sve to još pogoršati... Dobro dođe i kad blokirana strana zna razmišljati o sebi... Što mu zapravo smeta, može li izbaciti glupa pitanja iz glave... Ponekad dobro dođe i neki stimulans poput koje čašice nečeg oštrog da blokade nestanu...

Puno je faktora koji utječu na uzbuđenje i treba ih shvatiti. Ako je ona komadić po mom ukusu, ne mora značiti da će to biti i kad ju zgrabim. Ako sam sklon strastvenijem seksu a ona "mrtvo puhalo", džaba svega što na njoj stoji i izgleda kako treba.
Nekad je obrnuto. On je mirniji, ona je žešća. Možda mu to smeta. A ona je tako strrrrašan komad, pa nije valjda da mu se na nju neće dići?!

Samo je gore spomenutom čobaninu sve to svejedno.

Imao sam dvije veze u životu apsolutno bez seksa. To jest, bez snošaja. Tromjesečne veze. U jednom slučaju je bilo puno nervoze s njene strane, a ja sam idealan receptor iste. Osjetim ju i prijeđe i na mene. U drugoj baš ništa nije valjalo. Od prvog poljupca sve je bilo nekako bez veze. Ona to nije imala u sebi. Nikakvu strast. Ništa.

Bilo je i veza gdje je bilo seksa, ali nekog neopuštenog i kenjkavog. Uglavnom su to bili neki napeti međusobni odnosi... I sjebane životne faze, s bilo koje strane jastuka.

Bio je jedan sjebani period, period samoće i dna. Period nakon kojeg se sve počinjalo iz početka.

Bilo je i veza gdje je sve išlo kako treba od prvog trena. Kad se "poklopi". Isti stil, iste sklonosti, isti intenzitet želje. Kad sve pršti od strasti. Kad se puca k'o kad petarde zatrešte na polnoćki.

Treba poznavati sebe. Pizdarija je na ovim (pri)balkanskim prostorima što je uvriježeno mišljenje da se pravom muškarcu treba dizat i na pticu u letu... Sve Superman do Supermana. Kad bi znali punu istinu, sve to ne bi bilo toliko sjajno. Ali ona se skriva. Jer je to SRAMOTA.

Ja se ne mogu seksat s bilo kim, sorry. Kada bih mogao, mogao bih vjerojatno i s onom kozom (ili što je već bilo) s početka priče.

Što je s ženskim rodom? Uvijek spremne i uzbuđene? Pa i nisu baš... Samo što se njima ništa ne mora dići. I nemaju nad glavom presing mačo-gluposti.

Otprilike tako stoje stvari. Moš se seksat s onim tko ti paše. I ako nisi sjeban u glavi, deprimiran, potišten. Ako jesi, vadi se iz govana. Bit će još seksa u životu.