utorak, 26.02.2008.

Kad neke stvari jednostavno ne možeš reći...

Prisjetih se jučer nečeg ne baš ugodnog iz nedavne prošlosti...

Situacija kad imaš problema s njenim... Hm... Zadahom iz usta...
Ne morate se odmah smijati, ponekad te stvari nisu vezane uz higijenu usne šupljine, već mogu biti vezane uz neke bolesti, infekcije ili štatigajaznam... I veoma često te osobe nisu toga svjesne.

Kako se postaviti prema tome problemu?

Vjerojatno sve ovisi i od vrste tj. kvaliteti veze...
Ako si htio samo kresnut, kresnut ćeš, ako možeš to realizirati bez poljupca. Ja baš i nisam od tih koji to mogu tako (ono, kao da su došli odraditi trideset sklekova).

Dakle, ako ne možeš tako, što ćeš? Vjerojatno otići. Uz bilo kakvu ispriku.

Ali... Ako se radi o nekome s kim bi htio pokušati više jer ima neke očigledne kvalitete, jer ti totalno paše u svemu drugom, kako onda postupiti?

1. Reći? (Gotovo nemoguće... Kojom taktikom?!)
2. Šutiti, trpiti i nadati se da će ona sama skužiti?
3. Otići?

Fuj-situacija.
Kod mene to nije bilo presudno, iako nisam pronašao rješenje. Stvari su se skončale zbog drugih razloga. A da nisu, ni dan-danas ne znam što bih učinio.

Hm... Imam jedan "načet" kutnjak... Nikako da nađem vremena da odem do stomatologa. Ljubinka još šuti. Nadam se da će reći ako bude bilo potrebe.