Magloviti su dani. Iliti "spustila se gusta magla".
Jučer sam napravio glupost. Valjda mi se magla uvukla u glavu.
Već danima mi često pada na pamet cura s kojom sam bio prije dvije godine. Naime, pogodilo se da se ona (o kojoj mislim samo loše) i žena s kojom mi je sad lijepo jednako zovu.
I razmišljam ja tako... Nije bivša zapravo kriva za bilo što. Ja sam kriv što sam joj poklonio povjerenje, automatski, bez provjere, bez opreza. Ja sam kriv što sam dao sebe glumici, varalici, sebičnoj hladnoj kučki. Ja sam kriv što sam tada ostao lud mjesecima, što još uvijek od toga imam gorak okus u ustima.
Poslao sam joj jučer SMS. S isprikom za ružne riječi koje sam joj rekao. Da, mislio sam ih, mislim to dobrim dijelom i sad, ali baš zato... Trebao sam to izbaciti, zaboraviti, riješiti se toga. Nisam smio podleći gorčini, nisam smio zatrovati sebe zbog nje. Predložio sam joj kavu. Iz dva razloga... Htio sam porazgovarati što mirnije s njom, reći svoje, loše osjećaje zamijeniti ravnodušnošću (nakon ovoliko vremena i razmišljanja bio bih potpuno sposoban za to) pri pogledu na onu koja mi sada baš ništa ne znači.
A drugi razlog... Tom ravnodušnošću htio sam "očistiti" gorčinu s imena koje nosi i žena s kojom je sada lijepo.
Odgovor nisam dobio. Predvečer sam poslao još jedan. I nisam više htio. Ako se ne javi, arhivirat ću ju i bez odgovora.
Ali odgovor je stigao...
Pusti moju suprugu na miru.
Za umrijet od smijeha. Ne znaš da li je glupo ili smiješno. Ne, nisam znao. Nisam se ni raspitivao. Nije me zanimalo.
Bila to istina ili ne, skroz me prošla volja. Mislim, da dobijem takav SMS kakvog sam joj poslao... Zadnje što bih učinio je dao ženi da joj odgovori, ili slagao da sam oženjen...
Bezze.
Nisam znao kako ću se ponašati ako ju ikad sretnem... Da li ću joj pljunut u facu, da li ću samo okrenuti glavu na drugu stranu ili ću je možda pozdraviti... Sad znam...
Nasmijat ću se i nastavit svojim putem. Previše je bezvrijedna da bih se trovao ljutnjom prema njoj.
Sve joj je oprošteno i ide u arhivu. U podrum među stare lonce i boce kakve se više ne koriste.
Zbog nečega sam joj zahvalan: pokrenula me je. Trgnula me je. Nakon nje sam prestao puštati život da protiče kraj mene nadajući se da će me jednom barem malo zakačiti.
Da malo pauziramo sa promiskuitetnim postovima... Ionako vas je strah komentirati...
Upoznao sam dvoje njenih prijatelja. Ne, nisam bio na testu. Upoznala me je s njima iz skroz ispravnih pobuda. Druženje. Sve je ispalo spontano. Inače ne upoznaje baš svoje tipove s frendovima i osjećao sam se baš dobro znajući to.
No, prijatelji donesu ocjenu iako od njih nije tražena. Jer su prijatelji. Bliski. Jer im je stalo do prijateljice.
I što se događa ako jedno od njih donese nepovoljnu "ocjenu"?
Mislim, dobrim frendovima nije u cilju pokvariti bilo što. Ali ju vide kako joj oči sjaje. I možda se boje da će joj to blještavilo pomutiti vid.
Moji prijatelji se baš i nisu naupoznavali mojih cura. Nisam bježao od toga, nisam ni žurio. Jednostavno- stvari su najčešće pucale prije no što su se upoznavanja dogodila.
Nije mi žao zbog toga. Tako sam izbjegao situaciju da netko od njih upoznaje "još jednu u nizu"... Ružno bi to bilo.
Osim toga, nitko mi se nije petljao u odluke svojim mišljenjem.
Ne bi ni mogao, dovoljno sam tvrdoglav da su moje odluke samo moje.
No, dovoljna bi bila buba u uhu od nekog koga jako cijenim. Loše mišljenje ako ja imam dojam da je sve dobro, ili dobro mišljenje ako ja želim otići. Dovoljno da se malo više zamislim iako samo ja imam pravi uvid u situaciju.
No - nije se događalo. Prijatelji su me znali poslušati ako sam ih zamolio za to, ako nešto ne uspijevam razumjeti i rekli što misle. I to je sve. Hvala im na tome.
Nikada od njih nisam tražio SUD. Niti prolaznu ocjenu.
Frendovi će upoznati onu s kojom bude TRAJALO. I njihove ocjene ni dalje nitko neće tražiti.
Sexy3- "Kad je bilo oralno sve je bilo moralno, kad je bilo analno - možda malo banalno"
To što sam "vojvodu" Boru Čorbu citirao u naslovu posta ne znači da volim četnike.
Ne volim četnike isto kao ni ustaše, a ni jugonostalgičare baš ne odobravam.
To samo znači da je Bora svojevremeno bio odvaljen na sexy humor i da smo svi pišali od smijeha na te provale. Tek poslije je puk'o u glavi. Iako je počeo već tada ali... Nema veze.
Da se ovo ne bi pretvorilo u politiku... Današnja tema je oralno i analno.
Oralni seks je za svakog normalnog čovjeka rođenog poslije 1960 (cca. ) sastavni dio seksa. Čista klasika.
Kad prosječnom muškarcu kažete "oralni seks", on odmah pomisli na felatio olitiga zdravoseljački - pušenje. Sebične muške svinje.
Kad prosječnoj ženi kažete "oralni seks", ona također pomisli na felatio. Ili pušenje, jel... Zašto je to tako? Jebajiga. Ne znam. Valjda mi to više potenciramo.
Ako curu pitaš voli li liz (iliti cunnilingus), često ćeš čuti ono "nije loše, ali više volim kad mi je unutra".
Tu je valjda i odogovor na prošlo pitanje. Kod felatia on je unutra. Barem s muške točke gledišta.
Što se izvjesne oralne aktivnosti usmjerene od muškarca k ženi tiče veoma je poželjno da žena pri tome ne šuti kao riba. Jer kako ja da znam što joj paše ako ona ne pušta glasa od sebe, a k tome još i ne voli razgovarati o tome (komunikacija, komunikacija, komunikacija!)?
Osobno nisam još sreo ženu kojoj se to ne sviđa. Iako više vole da im je unutra, jel...
Sreo sam jedino žene kojima ne paše baš ništa što im radim. Što će opet reći da ili nisam TAJ, ili ih nešto gadno koči u opuštanju...
Postoje osobe koje baš VOLE pružati oralnu ugodu partneru. Mogu reći da sam jedan od takvih. Gušt mi je davati, ne samo uzimati. Gušt je kad čujem sve te zvukove koje ispušta žena koja zaboravi na svijet oko sebe. Gušt je i kad ona razmišlja isto tako. Osjeti se kad netko nešto radi jer misli da to mora, isto tako se osjeti i kad VOLI.
Ako žena voli raditi felatio često će priznati da ju uzbudi napredovanje erekcije u vlastitim ustima.
69... Problem zna biti u tome što se ne možemo koncentrirati na ono što radimo i uživati u isto vrijeme. Iako može biti dobro kada tijelo samo "odrađuje" vlastito uzbuđenje a mi toga nismo ni svjesni jer smo koncentrirani na partnera.
Analno... Nisam nikad. Mene ni ne privlači. Znalo je pojaviti se u mašti ali mi nikad ne padne na pamet prilikom seksa.
Jednom sam se dopisivao s jednom našom curom koja živi u Londonu, dakle nismo baš bili u prilici vidjeti se. Ispričala mi je koliko joj to može biti uzbudljivo.
Kad to poželim, osjećam se kao prava uspaljena kučka. Tako nekako... Životinjski. Volim to.
I nije to baš "samo tako", ono, staviš ga i seksaš. Ispričala mi je o pripremama koje poduzima za to. Odjednom mi je sve bilo puno jasnije.
Hvala joj.
Dakle... Današnja tema odnosi se na predigru i rasvjetu.
Oduvijek sam imao nešto voajersko u sebi što mi pomisao na gledanje onoga što se zbiva čini nečim jako uzbudljivim. Ali rijetko se to zbivalo pod svjetlom. Razlozi su uglavnom u ženskim glavama više no u mojoj.
Najčešći su razlozi:
-nezadovoljstvo vlastitim izgledom
-nezadovoljstvo partnerovim izgledom (što govori mnogo toga, između ostalog da partner nije "onaj pravi")
-nedovoljna opuštenost - često ozrokovana baš gornjim razlozima, ali ne i obavezno, ponekad to može biti zbog straha od uleta treće osobe u prostoriju gdje se sve to događa ili nešto slično.
Prvi problem riješava komunikacija (opet ona). Ako partnerici dam do znanja da ju volim gledati, da me to uzbuđuje, to bi kod nje trebalo riješiti problem.
Drugi problem ne rješava ništa. Ako to traje - najbolje je promijeniti partnera. Jer tu se ne radi samo o mraku ili svjetlu već o nečemu mnogo važnijem.
Treći problem može otkloniti ono što se zove dobra predigra. Muškarci su (iz priča bih rekao ) manje skloni izvjesnoj aktivnosti. Alkoholna pića u odgovarajućoj dozi također mogu otkloniti kočnice, iako je to manje vrijedan način jer nitko normalan ne želi biti non-stop pod "čokom" da bi uživao u seksu.
Predigra povećava osjećaj bliskosti prije spolnog čina i time nam otpušta kočnice. To bi već svakom trebalo biti jasno.
Ponekad je skoro pa bespotrebna. Ako se dvoje jako žele, mogu se srušit čim se dohvate. I takve trenutke treba iskoristiti. To su stvari koje se pamte s osmijehom.
Dakle, prihvaćanje partnera, svog izgleda, komunikacija i "priprema", sve je to važno za dobar seks. Paljenje svjetla je tek jedan primjer koji nam govori o svemu tome. Paljenje svjetla nam može biti indikator toga da li smo zaista željeni ili je možda i bolje da se sve odvija u mraku.
Ne moraju oboje imati želju da se svjetlo upali. Za početak je dovoljno da barem jedno gleda, neka drugo i zatvori oči ako tako najviše voli. Bitno je da nam ideja da smo gledani ne smeta.
I neka to bude samo ponekad, ako to jedno više želi. Ali... Ako drugo BAŠ ne želi, ne valja inzistirati. Nije dobro kad se bilo što radi protiv nečije volje.
Bez obzira što se zbiva - ako se puno toga različitog zbiva manje su šanse da će nam trava u tuđem dvorištu izgledati zelenija. Seks nije temelj veze ali je njen jako važan dio.
Naletih na naslovnici na jedan post koji me je potaknuo na ovo što ću sad pisati. Jerbo mi fali bloganje, ovisan sam o tome. A nemam tema za analizu, predobro mi je trenutno.
Zašto malo ne bih pisao o lijepim stvarima?
Kako su mi stvari tekle u zadnjih godinu-dvije nisam baš imao situacija u kojima sam se mogao opustiti i usredotočiti na sve lijepo što se u vezi može zbivati. Sada su stvari bitno drugačije.
Dakle, komunikacija u seksu. Preduvjet br.1 za dobar seks.
Doživio sam nedavno situaciju kad ona kaže:
Razgovarati? O seksu se ne priča, to se RADI.
Ja se na to odmah sjetim jedne pričice iz života (jednom sam ju već spomenuo u postu) ...
Kada bih ja svom Z. rekla "Jebi me", on bi mene odmah ostavio.
Strah. Blokada. Što će Z. misliti o njoj? Da je kurva, nečista duša?
Možda ona to samo misli. Možda bi Z. volio čuti od nje izvjesne riječi. Možda bi se prema njoj pretvorio u pohotnu zvijer. Možda bi im seksualni život iz trenutnih stega odskočio u svemir.
Ali oni to ne znaju jer o tome ne razgovaraju.
Gdje su problemi? Puno žena ima još uvijek dosta problema oko doživljavanja svoje seksualnosti. Ništa čudno za društvo u kojem je muškarac s puno "recki" Big fucker i oličenje muškosti, a žena koja je bila s više od trojice muškaraca u životu tek drolja, fufa, bestidnica, zlo.
Zato žene ne pričaju o svojim željama. A muški ih ne pitaju. Jer i u muškim glavama prečesto je baš ista situacija i mnogi najviše vole baš ono "Dragi, ti si mi drugi"... I da ona nikad ne izrazi želju koja će se njemu učiniti perverznom jer bi se tada njegov svijet srušio kao kula od karata.
Zadnjih godina mi se toliko toga izdogađalo i toliko sam toga čuo i čitao da na takav način nikako ne bih mogao razmišljati. Zapravo, takvo razmišljanje mi je oduvijek bilo glupo. U zadnje vrijeme sam se uvjerio u žestoku seksualnost koja može živjeti u ženskom tijelu i umu. Žestoke fantazije, želja za užitkom, uobičajeni vibrator u kutijici pod posteljinom, sklonost k erotskim pričama i filmovima... Pa i žene koje ulaze u veze zbog seksa i barem privremeno budu zadovoljne time.
Sjećam se kad sam razmišljao zašto nekim ženama (rijetkima doduše) oči sjaje već od ranog jutra, a neke uvijek izgledaju tako beživotno. Sad više znam.
Dobra i otvorena komunikacija u vezi stvara povjerenje. Kad osjetiš drugu stranu i znaš da si baš ti ta osoba s kojom se želi sve lijepo, tada se granice pomiču na mnogo višu razinu i oslobađa se prostor za mnoge doživljaje koji se pamte i koje mnogi ne dožive nikad.
Moje granice su visoke. Prije svega jer imam žestoke crviće znatiželje koji mi kopaju po glavi, jer volim uživati u pogledu i osluškivanju jednako kao i u dodiru. I jer znam razgovarati.
U ovom postu se spominje i iskustvo. Muško ili žensko, sasvim svejedno... Prije svega treba poznavati sebe da bi iz seksa i ljubavi izvukli maksimum zadovoljstva jer o tome nam često ovisi i smirenost i zadovoljstvo u cjelokupnom životu. Zato je možda i najveća greška kojoj nas je društvo naučilo držati se tradicije i lažnog morala i izbjegavati avanture dok smo mladi i zeleni. Prije svega žene, jer je ženama društvo nametnulo veće stege. Muškarci će prestati razmišljati na "balkanski" način tek kada ih žene naviknu na činjenicu da i one smiju imati želje, potrebe i crviće znatiželje.
Osoba koja je upoznala sebe znati će prepoznati nešto dobro. Osoba koja je zagrizla puno trave znat će prepoznati zabludu u pomisli da je u tuđem dvorištu trava zelenija. Jer jako dobro zna koliko se jada, očaja, praznine i nezanimljivosti znalo skrivati iza neke face dobrog komada.
Dakle - iskustvo se stječe a komunikacija se uči. Ni od jednog ne treba bježati.
Nađoh se sinoć s četvoricom oženjenih frendova na cugi u jednom gradskom bircu.
Naravno, prva pomisao vam je "večer lovačkih priča" ili "zijevanje za komadima"?
Ili ste možda pomislili da se neki od njih samo prijavio i zdimio u kurvarluk pod isprikom druženja s dečkima?
Ako ste pomislili bilo što od gore navedenog - gadno ste se zajebali!
Naime, dečki su barem pola večeri tupili o maloj dječici, pelenama, vrtićima i baka-servisima. Ostatak večeri pričali smo o ljudima koje rijetko viđamo.
Netko mi je na tu temu rekao "Čekaj malo, friški su im brakovi"... Ali ne. Od ove četvorice bi se samo jedan mogao "odmetnuti". I to zbog neiživljenosti koja bi svoj danak mogla uzeti za koju godinicu.
Za njihove žene ne znam. Možda će kojoj od njih pofaliti "čarolije" iliti ushićenja nekom balkanskom macho-seljačinom pa će se umjesto muža odmetnuti u vode kurvarluka.
Ja znam da sam sjedio uz cugu s pravim ljudima. Koji rade, stvaraju i vole svoje obitelji.
Prošlo je to uglavnom bezbolno za mene i vas. Dvjestotinjak postova, tri-četiri dizajna i uglavnom ista jezgra komentatora oko koje se nađe i nekih povremenih. Najveći šok je bilo uvrštenje na cool-listu, rezultiralo je to navalom čudnih virtualnih likova koji su nastojali agresivnim nastupom skrenuti pozornost na sebe, pogotovo iz razloga što se u to vrijeme i nekoliko postova odavdje našlo priheftano na naslovnici bloga.hr.
Sad je nešto bolja situacija, istresam se ovdje u miru, ovi s naslovnice me ne diraju (nadam se da će i dalje uvažavati zamolbu s vrha desnog stupca) a komentara uvijek ima dovoljno da ne pišem samom sebi.
Moj je problem što ne podnosim pljuvanje onog tko je tek došao ovdje, nije si dao truda pratiti i čitati već napao "s vrata".
Ne radim to na tuđim blogovima. Kad nekome dođeš u goste nećeš ga vrijeđati već na ulaznim vratima. Ako ti kod njega baš sve smrdi nećeš mu ni doći. Ako se samo s nečim ne slažeš, nastojat ćeš razgovarati o tome. Mirno. Argumentirano.
I ja sam znao pretjerati i planuti bez razloga. Ali to je bilo u to vrijeme pljuvačine sa svih strana, znao sam zbog toga biti nervozan. Naime, komentari su mi važni, čitam ih i često odgovaram. Ispričavam se još jednom onima koji su nedužni stradali.
Nekima drugima se ne ispričavam. Nedavno sam došao u iskušenje da objavim pričicu o jednoj osobi popraćenu inicijalima, fotografijama i detaljnim opisaom zanimanja, mjesta stanovanja i seksualnih sklonosti jer mi je zajašila za vrat ovdje u komentarima misleći da ne znam tko je. Odustala je. Srećom po mene i nju.
Teme bloga ostale su iste kroz sve to vrijeme. Pišem uglavnom o onome što mi smeta i što me tišti u vlastitom životu. O nacionalizmu, primitivizmu, fanatizmu ali ipak najčešće o ženama i njihovoj nemogućnosti da vole, misle i iskreno komuniciraju u isto vrijeme.
Ponekad sam (često zapravo ) u lošim vezama pa ovdje izbacujem iz sebe sve ono što zbog pristranosti ne mogu u potpunosti razumjeti. Tada uz vašu pomoć uspijevam dobiti neki objektivniji uvid u situaciju. Naravno, imam svoje favorite među blogerima i komentatorima pa njihova riječ uvijek vrijedi nešto više.
Tako ćemo i nastaviti. Uključio sam opciju prikazivanja na listama ponovo jer me bedira kad mi blog odumire. Svi s kojima sam se zbližio putem maila, sms-a i poznanstva uživo sve su me manje komentirali na blogu. A mene rastuži kad vam nešto napišem a vi samo čitate. Reakcije su ipak potrebne, motiviraju me.
Od novih koji se ovdje pojave bit će svakako i ljudi vrijednih čitanja. S onima drugima je lako. Postoji ovdje i opcija onemogućenja komentatora. Do sad ju nisam puno koristio, tek za dva-tri spamera i jednu osobu koju više ne želim pustiti u svoj životni prostor.
Možda mi se do slijedećeg (drugog, trećeg, četvrtog) blogerskog rođendana dogodi nešto što bi moglo izmijeniti moj život iz korijena. Možda vašem omiljenom Kokoschmanu zaživi neka idilična situacija poput ove s donje sličice (klikni za uvećanje):
Dobro je ponekad šaliti se na vlastiti račun. Zahvaljujem prijatelju na crtežu po narudžbi. Odrađivat ću to krvavo, ne sumnjam u to.
Trenutno je dobro i lijepo tako da imam manje razloga pisati o sebi. Pišem o sebi samo kad ne valja, to već znate.
Sve vas pozdravljam i zahvaljujem vam što ste bili zanimljiva publika, nadam se da se to neće promijeniti ni u budućnosti.
Kaže mi komad da smo već mjesec dana skupa. To jest, ne baš doslovno, ali prije mjesec dana smo se upoznali. Uh, bogtemazo... K'o da je jučer bilo. Svježe, strastveno i zanimljivo. Izgleda da će tako biti i dalje.
Kad seksom završiš dan i ujutro njime započneš novi, kakav bi mogao biti taj novi dan već opušten i smiren? Živi hedonizam. Da sam to prije znao, ne bih nikad tražio žemsku izvan svog horoskopskog znaka (bik). Baš je dobro kad nas zanimaju iste stvari.
Stvari su se doduše malo zakomplicirale. Krenuli smo dogovorom da ide dok ide, bez nekih preozbiljnih priča. Ali sad se tu događa nešto više. Previše nam je lijepo da bi se dozirali u davanju. A kad daješ i dobivaš maksimum dolazi do jedne velike i lijepe BLISKOSTI.
Što god da se dogodi, ako opet ostanem sam - znam da će mi sve to pomaknuti mjerila. Što baš i nije dobro. Ili jest.
Ma, ne znam. Ne znam i ne mislim.
Dođite mi i sutra. Sutra je neki važan datum ovdje.
Ovih dana razmišljam dosta o jednom dečku na početku dvadesetih, inače kolegi s posla...
Već duže vrijeme kod njega svi primjećuju opčinjenost vjerom.
"Šta je njemu, jel on puk'o?!"
"Ovaj nije normalan... Otići će u kurac."
"Daj slušaj ga, molim te, pazi majmuna..."
Sve uglavnom iza leđa. Jer je tako jednostavnije, nikome se ne ulazi u konflikt na poslu. Da bilo koga na poslu upita "Što misliš, jesam li ja fanatik?" svi bi mu rekli da nije, da je baš krasan momak.
A naš mladac... Ne samo da je na misi redovit već sudjeluje u svim mogućim aktivnostima vezanim uz crkvu. Svećenik mu je zakon, vjera neupitna, krvlju branjena ako treba. Thompson mu je idol.
Ne pije, ne brije, ne puši... Krasan momak. Seks ga ne zanima do braka (?!). I sve to kod njega zvuči tako tvrdo, agresivno, gotovo nacistički.
Kad ga vidim, vidim budućeg zlostavljača obitelji. "Čvrstu ruku" katoličku. Negdje u njemu naslućujem strašan manjak samopouzdanja i samopoštovanja, rupu koja se nečim mora zakrpati. I tu se našla vjera.
Ne vjerujem da vjera u Boga ikad može nešto dobro napraviti od čovjeka koji ne vjeruje u sebe.
Nisam vjernik i ne kužim se u to, ali... Nije li takav način vjerovanja nešto poput bildera na steroidima?
Što bi se npr. dogodilo da mladac zatekne svog svećenika koji mu je uzor kako se "igra" s premladim dječacima (navodim to samo kao mogućnost, događalo se, svi čitamo ponekad o tome) ?
Da mu nešto na takav način izmakne tlo pod nogama, što bi od njega ostalo? Ništa. Prazna ljuštura mladića koji nije gradio sebe već se svom težinom naslonio na neki tamo ideal... I kad to padne, pada i on. Ili nastavlja još bezumnije nego do tada.
Vjerounauk na taj način mi je tek jedna očajna kvazipedagogija. Nikome na čast a mnogima na štetu.
Jedan od rijetkih omiljenih mi muških blogera nije više ovdje. Razloge ne znam. Znam samo da mi je žao.
Bilo je zanimljivo pratiti svijet jednog mladca u godinama traženja samoga sebe. Što je tu toliko posebno? Ne znam, nekako mi se sviđala ta sirova iskrenost.
Vitlao on cure (uspješno ili neuspješno), brijao gradom ili oštećivao očev automobil - bio mi je zanimljiv.
Čitao sam ga i prisjećao se sebe u tim godinama... Pokušaji isfuravanja sebe kao frajera, pa koja cura "daje" a koja ne (kao da je to bilo važno, ionako niti jednu nisam dotaknuo), vojska, auti, frendovi...
Nešto što on ima ja nisam imao... Internet.
Na žalost. Jer bi mnoge spoznaje došle do mene puno ranije.
Sretno, Here. Dabogda ševio svaki dan. I jednog dana našao neku koja vrijedi.
Čitah neki dan na jednom blogu ovdje o glupostima kojima si muškarac može upropastiti život...
Kad se upustite u vezu s pogrešnom ženom (slabom, psihički nestabilnom, očajnicom, glupom, nepouzdanom, nezrelom...) mislite da će je vaša ljubav spasiti/promijeniti....
Dakle... Ako si psihički rastrojena, prikrivena alkoholičarka, narcisoidna mamina maza, ako te gaze, ne cijene, ako te trebaju samo za seks - javi se Kokoschmanu. On će te cijeniti i voljeti.
Ako se zbog svega što ti se događa ponekad ne osjećaš kao ljudsko biće - također se javi Kokoschmanu. On naime misli da je žena čovjek.
Ako si sklona kresat se na svakom koraku, također potraži Kokoschmana. Jerbo on nije ljubomoran ni posesivan, ne želi te pratiti ni kontrolirati već (jadan) vjeruje da će jednostavno znati da li je važan ili ne.
Ako bi možda Kokoschman s tobom ostvario neobaveznu vezu on će ti to i reći. I povjerovati kad kažeš da želiš isto. Kasnije mu bez problema možeš nametnut osjećaj krivice i šikanirat ga na vlastitom mu blogu. Kokoschman skrušeno podnosi sve.
Ako bi on s tobom možda ostvario neku pravu vezu, budi prema njemu ljubomorna i posesivna. Ne vjeruj mu ni za živu glavu. Jer znaš da se muškima ne može vjerovati.
Ako si slaba, jadna i sjebana, Kokoschman će sve to polako preuzeti na sebe. Ti možeš rasti i jačati uz njega, skakat mu po glavi dok on postaje sve jadniji i sjebaniji i sve dok se takav ne skljoka pod zemljicu crnu. Jer Kokoschman će sve dati za tvoju ljubav.
Ako si možda skroz normalna, optimist i stabilna osoba - ne diraj Kokoschmana. Nisi ti za njega jerbo onda više neće biti Kokoschman. Dakle, ubila bi tako zadnjeg pravog superheroja.
Guglarije (s kakvim sve pretragama ljudi završe na ovom blogu):
- erotske priče ujna
- jebena ujna
- ujna pusila erotske price
- zvukovi prdca
- trazim jebača za ženu;sa slikom
- bez gaćica
- ona traži jebača
- sa šibom po guzi blog
- erotske priče jako nabio
- starci se ebat
- thompsonova pjesma povratak bogu
- da li žene vole analno
- mlade pohotnice
- razvedene zene za seks
- seks na seljački način
- najbolje erotske price mama i ja
- svrbež muda
- kako curu pridobiti za seks
- britni spirs bez gacica
- samo seks britni spirs
- kako skinuti salo sa stomaka
- šta je vjera u hrvata
- pasoš građanin svijeta
- ženske pičke
- muž gospodar erotske priče
- starije žene erotske priče
- švabo jebač
- bosanski incest priče mama
- incest ujna i mama
- čudni sastavi iz hrvatskog jezika
- da li ga zvati nakon prekida
- uzbuđuje me analno
- tražim par za seks
- muške homo slike
- long dong silver
- duhovna glazba download
- skidanje kila
- erotske priče inces
- delfini u jadranskom moru
- bosanski kucni pornici
- prašenje ženske
- eustahije brzic
- siroma sam siroma
al volim da zivim top10
- žena za povremeno intimno druženje
- brat sestra seks
(Odustao od dodavanja novih sadržaja... Nema više smisla.)
Kad me drugi pogode
Ne lupi, Bože, nikog,
K'o što si mene udario,
Zemljom crnom,
Travom zelenom.
Nabij me na riječi - ovaj link gađa u prazno. On je zapravo spomenik po meni najopičenijoj ženi koja je ikad pisala na blogu. Njezin trag je ostao ovdje.
Kad sam bio Kokošmen (sličica povodom prvog rođendana bloga 1971):
Gušt je i kad ona razmišlja isto tako. Osjeti se kad netko nešto radi jer misli da to mora, isto tako se osjeti i kad VOLI. 
